Javno predavanje „Hrvatska srednjovjekovna književnost i povijest emocija“ prof. Josipa Vučkovića

Josip Vučković, član Znanstvenog centra izvrsnosti za hrvatsko glagoljaštvo, održao je 4. ožujka 2015. godine Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu javno predavanje o perspektivama koje povijest emocija otvara u proučavanju hrvatske srednjovjekovne književnosti. Predavanje su organizirali Društvo prijatelja glagoljice i Nadbiskupijski pastoralni institut u Zagrebu u sklopu projekta „Hrvatska glagoljaška baština“.

Povijest se emocija u posljednjih nekoliko desetljeća profilirala u jedan od dinamičnijih segmenata kulturalne, društvene i intelektualne povijesti. Porast zanimanja za emocije u prošlosti vjerojatno je reakcija na sve intenzivnije proučavanje emocija u znanostima poput psihologije, neuroznanosti i antropologije, ako ne i odraz statusa te teme u medijima i svakodnevnoj komunikaciji. Međutim, s obzirom na presudnu ulogu emocija u ljudskome životu i društvenim odnosima, čini se da povijest emocija nije tek pomodna tematska preokupacija manjeg broja povjesničara, nego čimbenik o kojemu moraju voditi računa i oni povjesničari kojima emocije nisu temeljna istraživačka tema.

Važno je naglasiti da se poviješću emocija ne bave samo povjesničari. Tako npr. sve više povjesničara književnosti proučava promjene u konvencionalnim načinima prikazivanja emocija u književnim tekstovima ili u načinu na koji su književni tekstovi trebali djelovati na emocije ciljane publike. Dio je takvih književnopovijesnih istraživanja izuzetno važan za povijest emocija uopće. Naime, sve je jasnije da je književnost u pojedinim slučajevima imala važnu ulogu u transformiranju ili održavanju emocionalnoga habitusa.

Iako je nekolicina hrvatskih jezikoslovaca, povjesničara književnosti i kulturalnih antropologa odgovorila na „emocijski obrat“ u humanističkim znanostima, u Hrvatskoj povijest emocija još uvijek nije privukla znatnije zanimanje znanstvene zajednice. Ovo je predavanje osmišljeno s namjerom da se širu publiku upozna s glavnim temama i pristupima u povijest emocija. Pritom je posebno istaknuta korisnost povijesti emocija za proučavatelje hrvatske srednjovjekovne književnosti, a analize su se temeljile na primjerima iz hrvatskih srednjovjekovnih apokrifa, poučne proze, pjesništva i pasionske drame.